Branko Zebec

U Partizan je stigao 1952. godine iz zagrebačkog Borca (današnji NK Zagreb), gde je već stekao status reprezentativca, pa je predstavljao veliko pojačanje. Igrao je uglavnom na poziciji levog krila, ali, po potrebi i na mestu napadača ili polušpica. Ipak, posle nekoliko sezona u Partizanu, u jednom trenutku, a na predlog Stjepana Bobeka, Zebec je postavljen na mesto centarhalfa. I odlično se pokazao u ulozi odbrambenog igrača, pa će na ovoj poziciji igrati do kraja karijere, kako u Partizanu, tako i u reprezentaciji. U Partizanu je ostao do sezone 1958/59, tačnije do decembra 1958. kada je klub raskinuo ugovor sa jednim od svojih najboljih fudbalera. Na kraju ove sezone Zebec prelazi u Crvenu zvezdu, gde će ostati dve sezone, a zatim odlazi u Alemaniju iz Ahena u kojoj će i završiti karijeru. Sa Partizanom nije osvojio nijednu titulu šampiona i pored fenomenalnih igrača koji su igrali za crno-bele u to vreme, već se morao zadovoljiti sa osvajanjem tri kupa, 1952, 1954 i 1957. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 65 utakmica i postigao 15 golova.

Trenerska karijera Branka Zebeca nije bila nimalo lošija od igračke. Započeo je u Dinamu, sa kojim je 1967. došao do finala Kupa sajamskih gradova (u finalu je ekipu vodio Ivica Horvat), a nakon toga preuzeo Bajern, sa kojim će uzeti duplu krunu 1969. Trenirao je u narednim godinama i Štutgart, Hajduk, Ajnrahte i iz Barunšvajga i frankfurtski, a najveći uspeh postigao je sa HSV-om, sa kojim je postao šampion Nemačke 1979. godine i dogurao do finala Kupa šampiona naredne godine.

Rođen je 17. maja 1929. godine u Zagrebu, u kome je i umro 26. septembra 1988. godine. Osvojio je kao igrač tri kupa, 1952, 1954. i 1957. godine. Od strane navijača Partizana, izabran u idealan tim svih vremena.