Jugoslavija praktično više nije postojala, a sezona 1991/92, kako u odbojci, tako i u drugim sportovima, bila je "prelaz" iz SFRJ u SRJ, s obzirom da su još uvek učestvovali klubovi iz Bosne i Makedonije. Za Partizan sezona nije bila tako uspešna kao prethodne dve. Nismo odbranili ni titulu prvaka, ni kup. Titulu je, prvu od 9 uzastopnih, osvojila Vojvodina, kup je pripao Crvenoj zvezdi, a Partizan, nešto slabiji nego prethodne sezone (otišli su najbolji igrač, Mirko Čulić i Sabahudin Peljto, došao Velimir Ivanović) morao se zadovoljiti porazom u finalu plej ofa, odnosno trećim mestom u kupu. U Kupu šampiona, bili smo nešto manje loši nego godinu dana ranije, s obzirom da smo dobili dve utakmice. Bilans bi možda bio bolji za bar još jednu pobedu, da nismo sve utakmice, kao i svi naši klubovi u svim sportovima, morali da igramo na strani.
Titulu, dakle, nismo odbranili, ali s obzirom na konkurenciju, to i nije bio neuspeh, a ni iznenađenje. Mislim da neću da preteram ako kažem da je ovo prvenstvo, po imenima bilo najjače ikada na ovim prostorima. Neki od tih najboljih igrača, ruku na srce, bili su na početku karijere (kao Nikola Grbić ili naš Vujević, recimo), a i većina onih koji nisu, svoje najbolje sezone odigraće u narednim godinama, u stranim klubovima. Ipak, kad vidite da su ove sezone za Vojvodinu igrala braća Grbić, Kovač, Mešter, Đurić (a trener je bio Zoran Gajić), u Zvezdi Brđović, Batez i Jokanović, kod nas Tanasković i Vujević, shvatite da su to skoro svi najbolji jugoslovenski igrači u ovoj deceniji, a koji će od 1995. pa do kraja decenije, na svakom velikom takmičenju osvojiti medalju. Sve skupa, super kvalitetno prvenstvo, kakvo u Jugoslaviji, odnosno Srbiji, nikada više nije bilo viđeno. A skoro je sigurno da i neće biti.
Za Partizan su igrali: Željko Tanasković, Velibor Ivanović, Goran Vujević, Mihajlo Milutinović, Bojan Milić, Vladimir Kocić, Zoran Luković (Bela Trubint, Bojan Konstadinović, Dragan Kobiljski)