Prvenstvo je ove sezone bilo skoro pa peslikano prošlogodišnje. Ponovo smo ubedljivo osvojili prvo mesto u ligi, sa samo jednim porazom i ponovo nismo došli do titule. Ovog puta smo dogurali do finala, gde nas je čekao aktuelni prvak Evrope, zagrebačka Mladost. Ubedljivo smo poraženi u prvom meču u Zagrebu, a u revanšu, umesto velike borbe i neizvesnosti, prava katastrofa! Izgubili smo sa čak 6 golova razlike, što je bio najubedljiviji poraz na domaćem terenu, u dotadašnjoj istoriji kluba. Za utehu nam ostaje da smo osvojili kup (odigran pre početka prvenstva), mada treba reći da nam je najveći rival, Mladost, baš tada igrao Kup šampiona, pa im je domaći kup bio u drugom planu.
Novi neuspeh Partizana u prvenstvu ipak nije bio tako veliko iznenađenje. U sezonu smo ušli drastično oslabljeni, posle odlazaka čak četvorice standardnih igrača. Milanović je prešao u Mladost (što je najavljivano već u finišu prethodne sezone), Anto Vasović u splitski Jadran, dok je dugogodišnji kapiten Dragan Andrić, posle punih 10 godina napustio klub i prešao u italijanski Sisli. Željko Krivokapić, kome je tada bilo svega 26 godina, odlučio je da završi karijeru. Jedina pojačanja, bili su nam povratnici iz JNA, Padovan i Subotić. Inače, ova sezona donela je jednu vrlo značajnu novinu, pošto je trajanje četvrtina (samim tim i utakmice, naravno) produženo sa 7 na 10 minuta.