Prethodna sezona bila je uvod u najzanimljiviji i najkvalitetniji period hašeg klupskog hokeja. Komšije iz Crvene zvezde dovele su nekoliko vrhunskih pojačanja iz inostranstva i Slovenije, i tako stvorili ekipu ravnopravnu sa neprikosnovenim slovenačkim tandemom, Jesenice - Olimpija. Do titule nisu došli, zaustavljeni su na poslednjem koraku, u doigravanju. Taj poslednji korak, Partizan je ove sezone napravio, i osvojio prvu titulu posle 31 godine.
Liga je ove godine proširena na rekordnih 10 klubova, a po prvi put prvoligaš je postala Bosna, prvi (i jedini) bosanskohercegovački član prve hokejaške lige. Partizan se pred ovu sezonu pojačao kao nikada u istoriji kluba. Doveden je novi trener, Pavel Kavčič, stiglo je 5 slovenačkih igrača (braća Lomovšek, Vidmar i Tomaž Lepša iz Olimpije, kao i Ignac Kavec iz Italije) svi do jednog aktuelni ili bivsši reprezentativci, kao i trojica stranaca - Čehoslovaci Bednaž (stigao u Beograd pred 5. kolo prvenstva) i Kostka, te Kanađanin Matičuk. Plus, posle tri godine odsustva (vojska, pa dve sezone u Zvezdi) vratio se i Miloš Piperski. Uz "starosedeoce", Dundu, Milovanovića, Jovanovića, Milanovića i ostale, bilo je to, pokazaće se, dovoljno za titulu šampiona.
Sistem takmičenja bio je sličan onom iz prethodne sezone, a Partizan je osvojio prvo mesto i posle prve faze (doduše, sa istim brojem bodova kao i prvak, Jesenice) i, što je još važnije, posle druge, što mu je donelo prednost domaćeg terena u borbi za titulu sa aktuelnim prvakom. U doigravanju, Partizan je poveo sa dva prema nula, Jeseničani su pobedom u Beogradu smanjili na 2:1, ali priliku da, igrajući na svom terenu, pred 7000 gledalaca, izjednače u seriji, nisu iskoristili. Utakmica je završena nerešenim rezultatom, pa su se izvodili penali. U hokeju se penali ne realizuju tako lako kao u fudbalu, rukometu ili vaterpolu, pa je bilo dosta odbranjenih udaraca (i jedna stativa) a poslednji, odlučujući, izveo je, uspešno, Andrej Jovanović. Tako je Partizan postao prvak po prvi put posle pradavne 1955. godine. Nekih mesec i po dana nakon finala, odigrana je i završnica Kupa, u kojoj je Partizan takođe bio najbolji, pa je osvojena dupla kruna, prva u istoriji kluba.