Ove sezone prvenstvo je održano po grupama, i to u dve faze. U prvoj fazi su ekipe bile podeljene na grupu A i B, praktično, prvu i drugu ligu. Grupu A činile su 4 prvoplasirane ekipe i dve najbolje drugoligaške iz prethodne sezone, a grupu B dve poslednjeplasirane iz prethodne sezone, plus preostale članice druge lige. Nakon dvokružnog bod sistema (10 utakmica) ekipe su ponovo podeljene, ovog puta u tri grupe. Prvu su činile 4 najbolje iz grupe A, koje su se borile za plasman od 1. do 4. mesta, u drugoj su bile dve poslednjeplasirane iz grupe A i dve prvoplasirane iz grupe B (igrale su za plasman od 5. do 8. mesta) dok su se 4 skipe iz grupe B ponovo bile u istoj grupi i igrale su za palsman od 9. do 12. mesta.
Partizan, koji je prethodne sezone osvojio pretposlednje, 5. mesto, u prvoj fazi je bio u grupi B, a zatim, nakon ubedljivo osvojenog prvog mesta u svojoj grupi, u drugoj grupi, gde je osvojio drugo mesto, te tako na kraju prvenstva zauzeo 6. mesto. Konačan plasman za sezonu 1970/71 bio je: 1. Jesenice, 2. Olimpija, 3. Medveščak, 4. Slavija (Vevče), 5. Kranjska Gora, 6. Partizan, 7. OHK Beograd, 8. Celje, 9. Crvena zvezda, 10. Spartak, 11. Mladost (Zagreb), 12. Vardar (Skoplje)
Revanš meč polufinala kupa sa Olimpijom, imao je vrlo neobičan tok. Prekinut je u 31. minutu, kod rezultata 10:1 za Olimpiju, a kako su igrači Partizana mislili da je sudija Hegediš iz Zagreba zapravo odsvirao kraj, pozdravili su gledalište i napustili teren. Hegediš je međutim tvrdio da svojim zviždanjem nije označio krtaj utakmice, već da je hteo da svom kolegi Cesaru da znak da ne nastavlja igru dok isključeni Stojanović (zbog navodnog psovanja sudije) ne napusti teren. On je od vođe puta Partizana, Radivoja Lilera, tražio da se igrači Partizana vrate na teren, ali kako ovaj nije mogao da ubedi igrače, revoltirane nepravilnim suđenjem i tolerisanjem grube i pogibeljne igre hokejaša Olimpije, da se vrate na teren, ovi to nisu ni učinili. Epilog je bio da su svi igrači Partizana koji su napustili teren, kažnjeni zabranom igranja do kraj sezone. Kako su do kraja prvenstva ostale još tri utakmice, naš klub se našao u vrlo neobičnoj i teškoj situaciji, jer nije mogao da računa na čak 12 igrača. Među onima koji su napustili teren u Ljubljani srećom nije bio naš najbolji igrač Rašid Šemsedinović, a klub je mogao da računa i na nekolicinu igrača (Tešić, Šutić, Milanović i Danilović) koji, iz raznih razloga, nisu ni otputovali na revanš meč kupa. Zbog teške situacije u kojoj se klub našao, za prvi tim registrovano je nekoliko juniora, angažovani su veterani Mijušković i Bogićević, ali i nekoliko bivših igrača Crvene zvezde - golman Georgijević, kao Đokić i Manić. Sa ovako neobičnim sastavom, Partizan nije uspeo da sačuva prvo mesto na tabeli grupe B, ali je osvojio drugo (ukupno 6.) što je bilo dovoljno da se sledeće sezone takmiči u grupi A, sa ostalim najboljim ekipama.